Gradonačelnik Splita Tomislav Šuta predstavio je danas na konferenciji za novinare potencijalna rješenja za budućnost stadiona na Poljudu, što automatski znači i budućnost Hajduka. Tema je to koja je u fokusu javnosti već neko vrijeme, ponajviše zbog derutnog stanja splitskog stadiona, ali i zbog činjenice da su u Zagrebu radovi već dobrano odmakli na stadionu u Kranjčevićevoj, objektu koji će Dinamu služiti dok se ne izgradi novi Maksimir.
Nije uopće sporno da i Splitu očajnički treba novi stadion, a Hajduku i novi kamp. Pitanje je jedino modela kojim će se to napraviti.
Javnosti je gradonačelnik izložio tri opcije:
– osnovna sanacija i energetska obnova postojećeg stadiona Poljud i izgradnja novog stadiona na Brodarici
– detaljna rekonstrukcija Poljuda kojom bi se stadion značajno unaprijedio po pitanju sadržaja, pristupačnosti, energetske učinkovitosti i sl.
– izgradnja novog stadiona na mjestu Poljuda
Dakle, izgradnja novog stadiona na drugoj lokaciji i rušenje Poljuda u svrhu kreirenja prostora za neku drugu namjenu nije opcija.
Prvo pitanje koje se postavlja kad pogledate prvu opciju je trebaju li uopće gradu Splitu dva stadiona sa više od 30,000 sjedećih mjesta (jer za pretpostaviti je da bi stadion na Brodarici primao barem toliko ljudi). Tu se odgovor čini dosta jasan – ne. Split nema sportskih klubova kojima treba toliki kapacitet, a održavanje Poljuda samo radi festivala poput Ultre i tu i tamo kojeg zvučnog koncerta nema smisla. Istina, Hajduk bi možda tu i tamo se mogao vratiti na Poljud u nekom marketinškom potezu, ali i to bi najviše bilo jednom godišnje. Dakle, prva opcija trebala bi otpasti odmah u startu.
Druga mogućnost odnosi se na kompletnu rekonstrukciju Poljuda kojom bi se stadion značajno unaprijedio na svim razinama. To je opcija koju se ne bi trebalo a priori odbaciti jer takvih primjera u Europi ima – Real Madrid obnovio je svoj Santiago Bernabeu, a Barcelona upravo obnavlja Camp Nou. Oba stadiona dobivaju pomične krovove i travnjake, razna tehnološki napredna rješenja poput skeniranja lica vlasnika karata, veći kapacitet, itd. Dakle, ovakva obnova bi Poljudu svakako dobro došla.
Međutim, Hajduk nije Real, a Split nije Madrid ni Barcelona. Obnove dva spomenuta stadiona koštale su debelo preko milijardu eura, a i pitanje je koliko bi Poljud uopće obnovu mogao podnijeti. Dobro je poznato da je stadion kroz godine bio jako loše održavan, a oluja koja je nosila prastare ploče leksana s krova i poplavila Poljud sigurno nije puno pomogla. Tu je i raspored i količina prostorija unutar stadiona i mnogo drugih sitnica. Jednostavno, renovacija bi trebala biti toliko temeljita da bi se praktički dobio potpuno novi stadion. Obnoviti građevinu na stanje iz 1979. nema nikakvog smisla.
Konačan sud o tome je li Poljud za obnovu može i mora dati samo struka. Ali svakako bi bilo zanimljivo poslušati što bi ta obnova uključivala i kako bi stadion na kraju izgledao.
Iz laičke perspektive, treća opcija koju je gradonačelnik izložio čini se najlogičnija – potpuno novi stadion na mjestu postojećeg. Zapravo, tu jednostavno treba prekopirati zagrebački model: najprije sagraditi udoban i moderan manji stadion na kojem Hajduk može igrati dok novi Poljud ne bude gotov, a onda taj stadion prepustiti atletičarima, ragbijašima, bejzbolašima i svima drugima koji bi od takvog stadiona imali koristi. Park mladeži je sasvim logična lokacija za to. Split tako dobiva veliki, moderni stadion za Hajduk i manji koji može zadovoljiti potrebe ostalih klubova.
Rušenja Poljuda ne treba se bojati iz nekih sentimentalnih razloga. Arsenal je otišao sa Highburyja, Inter i Milan planiraju u skoroj budućnosti otići sa San Sira, Bayern je otišao sa Olimpijskog stadiona, a Englezi su do temelja srušili Wembley i sagradili novi – zašto se isto ne bi napravilo s Poljudom?
Remek-djelo Borisa Magaša neće biti zaboravljeno. Ono je i više nego dobro dokumentirano i prepoznato kako u Hrvatskoj, tako i u inozemstvu. A starom stadionu se počast može odati na mnogo različitih načina – zadržavanjem imena, postavljanjem makete na ulaz novog stadiona, ugradnjom detalja iz starog stadiona u novi… Mogućnosti ima i više nego dovoljno.
Za kraj, recimo koju i o kapacitetu novog stadiona. Čini mi se da se ispod sadašnjeg kapaciteta Poljuda ne bi smjelo ići. 40,000 mjesta je možda malo previše, ali nekakvih 36,000 sjedalica bi bilo optimalno. Jer Hajduk privlači jako puno ljudi.
Prošle sezone Bijeli su imali prosječnu gledanost od 22,028 gledatelja, a to je najveća gledanost u posljednjih 50 godina. U ovom trenutku taj prosjek je na 27,548 nakon šest utakmica, a sljedeći je na redu derbi s Dinamom za koji su karte rasprodane za jedan dan. I ne rasprodaju se karte samo za Dinamo – one se rasprodaju redovito i za Rijeku i za europske utakmice.
A Hajduk igra na trošnom starom stadionu, titulu nije vidio 20 godina, a europska natjecanja su mu nedosanjani san.
Marko
Leave a Reply