Igrala se treća minuta utakmice hrvatskog prvenstva u Dubrovniku kada je trener Žutih Dino Repeša pozvao minutu odmora. Točnije, proteklo je tek dvije minute i 36 sekundi igre, a na semaforu je pisalo 6:2 za domaćine. Daleko je to, dakle, bilo od nekog dobrog ulaska u utakmicu za Split, ali način na koji je mladi trener Splita odradio taj time-out ne služi mu na čast – urlanje i bacanje stolice nešto je što se više vezuje uz pijane ispade i navijačke nerede nego uz trenera koji bi trebao biti najmudriji u svojoj momčadi.
Nije uopće sporno da trener ponekad treba podviknuti da održi disciplinu u momčadi, ali ponavljam – jedva je prošlo dvije i pol minute igre. Zato je jasno da je Repešino ponašanje moglo biti inicirano nečim što ga muči izvan terena, a moglo je i jednostavno biti glumatanje nekoga tko pokušava ostaviti dojam da nešto radi dok kola idu nizbrdo. Jedno ne isključuje drugo.
Repeša mlađi je na početku ove sezone dobio u ruke Split koji je na papiru složio momčad koja je trebala biti rame uz rame sa Zadrom po pitanju borbe za domaće trofeje, dok se u ABA ligi očekivala mirna sezona u smislu izbjegavanja ispadanja. No, momčad je podbacila na oba fronta – Zadar izgleda kudikamo ozbiljnije, kao uostalom i svih ovih godina, a u regionalnoj ligi vodit će se grčevita borba za izbjegavanje ispadanja.
Možda i najupečatljivija karakteristika Repešinog Splita je očajna obrana – Žuti u regionalnoj ligi redovito primaju preko 90 poena – ali tu su i neki drugi detalji koji su se ove sezone isprofilirali. Split, primjerice, često ima dosta problema sa završnicama utakmica: raspad nakon +20 kod Borca najupečatljivija je takva epizoda, ali bilo ih je još: protiv Borca na Gripama bilo je 73:56 uoči zadnje četvrtine, da bi gosti stigli na samo -6 dvije minute prije kraja, kod Dubaija u prvom kolu u završnici je uslijedio potpuni kolaps, nedavno protiv Krke bilo je 85:81 u 34. minuti, da bi domaćin slavio 105:91, itd.
Repešine minute odmora često nisu imale nikakvog učinka. U gorespomenutoj utakmici u Dubrovniku, nakon opisane minute odmora ništa se nije promijenilo i domaćini su prvu četvrtinu dobili sa komotnih 26:17. Trener Splićana često ne djeluje dobro na momčad i njegove reakcije ne uspijevaju zaustaviti negativne trendove u kojima se njegovi igrači nađi. S obzirom na takvo stanje i činjenicu da je Kup, u kojem Split brani naslov pobjednika, pred vratima, glasine o smjeni trenera postale su sve učestalije. I realno, nitko ne bi klupsko vodstvo mogao kriviti kad je takva smjena prošle godine dala ploda i nakon mnoštva sušnih godina donijela trofej pod vodstvom Veljka Mršića.
No, uprava je povukla potez koji je itekako odjeknuo u (ne samo) hrvatskoj košarkaškoj javnosti – dovela je Jasmina Repešu, Dinovog tatu, kao mentora koji bi trebao pomoći preokrenuti stvari. Kad ste zadnji put čuli da nekog trenera, u bilo kojem profesionalnom sportu, na klupi spašava njegov tata nakon serije loših rezultata? Naravno, nikad. I to samo zorno pokazuje koliko je Split daleko od ozbiljnog kluba.
Da se razumijemo, Jasmin Repeša je odličan trener, trener koji ovom i ovakvom Splitu dolazi kao zgoditak na lotu, ali onda se Jasmina Repešu treba i postaviti na mjesto glavnog trenera, a ne kao nekakvog mentora koji vodi i igrače, ali i glavnog trenera. Sve ostalo je cirkus. Da stvar bude bolja, Jasmin je priznao da ga je Dino zamolio za pomoć. Dakle, ideja nije potekla iz neke kancelarije, nego je sin došao tati i rekao da on ovo ne može sam i da mu treba pomoć. Iz te perspektive, Dinovo iživljavanje na nedužnoj stolici više izgleda kao ispad razmaženog djeteta; tantrum, rekli bi Amerikanci.
I u ovoj priči gube svi – klub tu ispada potpuno neozbiljan i pod kontrolom Repeše starijeg i mlađeg. Struke kao da i nema i samo se sluša navedeni dvojac. Jasmin Repeša, realno, dolazi u klub ispod svog renomea, a ovaj potez definitivno ne pomaže odagnati glasine da je upravo on razlog zbog kojeg njegov sin dobiva prilike koje drugi treneri njegovih godina i iskustva ne bi dobili. Dapače.
Možda najviše, međutim, gubi Dino jer sve što Split sada napravi promatrat će se kroz prizmu mentorstva njegovog oca. Sve i da osvoji i prvenstvo i kup, to neće biti njegovi trofeji nego trofeji koje mu je Jasmin pomogao osvojiti. A ako kojim slučajem ne osvoji ništa i(li) k tome još i ispadne iz ABA lige, lako će se moći reći da mu ni pomoć trenera kakav je Jasmin Repeša nije bila dovoljna.
Na početku sezone pisao sam da je sve na Dinu i da mu je preuzimanje Splita najveća prilika u karijeri. Nažalost, on tu priliku nije dobro iskoristio. No, iako priliku nije iskoristio, bilo je puno boljih opcija za završetak priče na žutoj klupi – mogao se razići s klubom i pronaći novi angažman, mogao je biti pomoćnik ocu i nastaviti upijati njegovo neosporno znanje, a mogao se i posvetiti sebi i nedostacima koji su isplivali na vidjelo dok je bio trener Splita.
Ovo što je odabrao puno je gori potez i nešto što bi ga lako moglo pratiti još dugo u trenerskoj karijeri.
Marko
Leave a Reply