Bijeli su sinoć teškom mukom osigurali prolaz u drugo pretkolo kvalifikacija Europa lige nakon što su u Slovačkoj sačuvali dva gola prednosti protiv Žiline i s porazom 2:1 prošli dalje. Bila je to tipična Hajdukova predstava u Europi u kojoj su Bijeli zamalo uprskali sve ono dobro što su u tri četvrtine dvomeča uspjeli izgraditi.
Nakon slavlja u prvoj utakmici od 2:0, Hajduk je u uzvratu čak i poveo prvijencem Van Hoorenbeecka u sudačkoj nadoknadi prvog dijela. Manje iskusni poznavatelj Bijelih bi možda pomislio da je tu stvar riješena, ali vjerujte mi kad vam kažem da sam točno znao da će se stvari zakomplicirati. Jebiga, nakon više od 30 godina života s Hajdukom neke stvari jednostavno osjetiš u kostima.
Osjećaj me nije prevario i na kraju su za dlaku izbjegnuti produžeci i još jedno Hajdučko ispadanje nakon što je autogol Melnjaka (u 91. minuti, naravno; još jedna crtica tipična za ovaj klub) doveo Žilinu u poziciju da anulira prednost u potpunosti. Srećom, Florea s deset metara glavom promašuje vrata i spašava Hajdukove navijače još jedne traume nalik Tobolu ili Dinamo Cityju.
Gostovanje u Žilini bilo je, dakle, tipično Hajdukovo europsko gostovanje gdje se problemi i panika javljaju čim stvari ne krenu dobro i primi se gol, kolika god prednost Bijelih u tom trenutku bila. Jednostavno, godine gubitništva dovele su do toga da Hajduk ne zna pobjeđivati na međunarodnoj sceni, a to je jedna od stvari koja se gradi godinama. Jer, kad bi izbacivanja europskih protivnika bila učestalija i panika bi bila manja. Ali za to je klubu potrebna stabilnost, jasna hijerarhija, plan i profesionalnost, a to su stvari koje odavno ne stanuju na Poljudu.
Bijeli su u ovakvim situacijama redovito ispadali, a kad se sjetim Marešićevog dodavanja Siliću na Poljudu koje je zamalo završilo u mreži, ponadam se da se sreća možda ipak pomalo mijenja. Nije nevažno i da je Žilina šokirala Hajduk davne 2009., pa je lijepo vidjeti da je barem taj dug došao na naplatu.
U obje utakmice je dojam i da trener Garcia kasno mijenja, ali rekao bih da je glavni razlog tome iznimno tanka klupa, a izostanak Marešića samo je dodatno to naglasio. Garcia baš i nema rješenja koja bi mogla održati kvalitetu u završnici kad uđu osim, naravno, Marka Livaje, ali to je već druga priča u koju nećemo sada ulaziti. Bamba radi previše krivih odluka, a Huram je, iako izuzetno zanimljiv i talentiran, još uvijek vrlo mlad i to se na terenu vidi. Treba vidjeti kako će se razvijati situacija s Del Moralom jer bi još jedan kvalitetan veznjak Hajduku zlata vrijedio. Zapravo, dosta pozicija je tu još nepopunjeno i očekujemo od sportskog direktora Grafa još prinova.
No, ima i pozitivnih stvari koje se iz ovog dvomeča mogu izvući. Prvo i osnovno, Hajduk je osigurao najmanje još dvije europske utakmice na Poljudu, a s obzirom na iskustva proteklih sezona to nije mala stvar. U najcrnjem scenariju, nastupi li i ispadne u trećem pretkolu konferencijske lige (dakle, ako ispadne od Pafosa), Hajduk će ostvariti identičan učinak kao i prethodne tri sezone kada u istoj fazi ispadao redom od PAOK-a, Ružomberoka i Dinamo Cityja.
A i kad pogledate Hajdukove nastupe u Europi zadnjih deset godina, ovo je jedan od ozbiljnijih klubova koje je Hajduk izbacio, negdje u rangu izbacivanja sofijske Slavije ili Levskog 2018., odnosno 2017. godine. Tužno, ali istinito – jedina zvučnija imena koja su Bijeli izbacili u tom periodu su danski Brondby i portugalska Vitoria. Isto tako, recimo i da je pretprošle godine drugi slovački klub, Ružomberok, bio koban za Hajduk s Uremovićem, Šarlijom, Rakitićem, Moufijem i Sahitijem, između ostalih.
Druga pozitivna stvar je i fina svota eura koju je splitski klub osigurao ovim prolazom. Naime, UEFA nagrađuje nastup u svakom pretkolu sa 175,000 eura, a uz to ide i dodatna nagrada koja ovisi o fazi u kojoj klub ispadne. S obzirom da su Bijeli osigurali najmanje treće pretkolo Konferencijske lige, ispadnu li tu (a nadamo se da neće), klub će zaraditi 550,000 plus tri puta po 175,000 eura za svoje nastupe u Europi. Dakle, 1.075 milijuna eura. Da ne govorimo koliko znači još jedan dobro popunjeni stadion. U situaciji kada je klubu bitan svaki euro, ovo su jako dobre vijesti.
Recimo koju i o Pafosu, sljedećem protivniku Bijelih. Prošle godine su igrali Ligu prvaka i osvojili 26. mjesto. U osam utakmica ostvarili su dvije pobjede, tri remija i tri poraza. S devet bodova imali su jednak učinak kao i Marseille i Benfica, a iza sebe su ostavili imena kao što su Villareal, Napoli i PSV, između ostalih. Dakle, učinak vrijedan divljenja, što se Hajduka tiče.
Međutim, prvenstvo su završili tek na četvrtom mjestu, sa čak 25 bodova zaostatka za prvakom Omoniom. Tako da tek treba vidjeti u kakvom će se izdanju predstaviti protiv Hajduka. U ždrijebu su bili nositelj s najmanjim koeficijentom, pa ne možemo baš biti nezadovoljni protivnikom koji je Bijele dopao u ovoj fazi jer su opcije bile i Benfica, Midtjyilland i PAOK, primjerice.
I dok smo možda svi još pod dojmom Hajdukovog lošeg i paničnog drugog poluvremena u Žilini (odnosno dijela drugog poluvremena), vjerujem da nas protiv Pafosa čekaju drugačije utakmice. Ako ništa, Ciprani su favoriti, pa barem to psihološko breme neće biti prisutno. Odigra li kao na Poljudu protiv Žiline, Hajduk se ima čemu nadati. Odigra li kao u drugom poluvremenu u Slovačkoj, put će nastaviti u Konferencijskoj ligi.
- Marko
FOTO: Joško Herceg
Leave a Reply