Život ponekad piše baš čudne priče. Prije tek nešto više od godinu dana, košarkaški klub Split bio je klub koji na trofej čeka više od dva desetljeća. Da, da, više od 20 godina bilo je prošlo otkako je Roko Ukić položio za trofej u krcatim Jazinama – za Zadar je igrao legendarni Emilio Kovačić, Splićane je s klupe vodio Jure Zdovc, bili su tu još Meeks, Longin, Oršulić, Tommy Smith… Druga vremena.
Godinu dana kasnije, Žuti imaju u svojim vitrinama ne jedan nego dva Kupa Krešimira Ćosića. Pravo je to osvježenje za ljubitelje košarke u Splitu koji svih ovih godina čekaju i nadaju se da će se nešto pomaknuti na bolje. Iskreno, ovi trofeji su ogromna stvar i za cjelokupni splitski sport, jer nije baš da su nam klubovi nešto uspješni na nacionalnoj razini, barem kada su najpopularniji momčadski sportovi u pitanju. Uz časnu iznimku vaterpolista Jadrana, naravno.
Zanimljivo je i da su oba kupa osvojena nakon drastične promjene stanja na klupi – prošle godine je uzde preuzeo Veljko Mršić, a ove godine je Jasmin Repeša došao pomoći sinu Dinu da stabilizira situaciju, koliko god to uzrokovalo kaos na Gripama po pitanju hijerarhije.
I zaista, Split je više-manje cijeli turnir izgledao dobro. Drugoligaše iz Omiša je apsolvirao točno onako kako treba, ne ostavivši ni protivnicima ni promil šanse za senzaciju. Onda je došla Cibona, domaćin turnira, koja je apsolvirana vrlo uvjerljivo, puno uvjerljivije nego što su, vjerujem, mnogi očekivali jer Zagrepčani jednostavno nisu bili dorastao protivnik niti jednom nakon početnih pet minuta. Uzmemo li u obzir da je prva utakmica početkom sezone u Domu Dražena Petrovića bila iznimno tijesna, kao i da je Cibona slavila na Gripama prije nešto više od mjesec dana, +21 uz potpunu kontrolu utakmice izgledalo je jako dobro.
I taj odličan dojam nastavio se u prvom poluvremenu finala. Žuti su od prve minute krenuli odlično, 9:0 u početnih par minuta, a Zadar na to nije imao odgovora. Jednostavno, Split je bez problema održavao rivale na distanci sve do poluvremena koje je završilo sa +13 (46:33). I onda dolazimo do jedine mrlje po pitanju izvedbe Žutih na turniru.
Split je u trećoj četvrtini finala primio od Zadra 37 koševa. Ne, nije greška. Žuti su primili koliko ni većina NBA momčadi ne prima po četvrtini, a tamo se igra dvije minute duže i obrane praktički ne postoje. Jednostavno, za takvu izvedbu nema opravdanja, pogotovo ne u borbi za trofej – pomnožite 37 sa četiri i dobit ćete da bi Split u utakmici primio 148 koševa da im je obrana bila takva svih 40 minuta.
Zadar je tako, nakon što je u jednoj četvrtini zabio više nego u cijelom prvom poluvremenu, preuzeo vodstvo krajem treće dionice i izgledalo je da će Split potonuti i predati još jedan trofej svojim rivalima. No, Repešina momčad nije se predavala, držala se u utakmici i iskoristila priliku koja se ukazala nakon nesportske greške Žganeca. Na kraju, ima nešto u tome da je pobjedu slobodnim bacanjima potvrdio Antonio Jordano, najbolji igrač Splićana ove sezone i hrvatski reprezentativac.
Još jednom, ovi kupovi Splita su ogromna stvar, posebice jer dolaze nakon više od 20 godina suše, ali u ovoj sezoni ima još puno posla. Najprije će trebati osigurati ostanak u ABA ligi, što neće biti nimalo lako, a onda će se krenuti i u borbu za naslov prvaka. Do prije dvadesetak dana, ti zadaci su se činili nemogućim misijama, no ovakav Split, Split koji pregazi “europsku” Cibonu u njezinoj dvorani i drži Zadar bez problema na distanci u prvom poluvremenu sve to može ostvariti. Ali ne smiju se događati rupe kao u trećoj četvrtini jučer.
Dolazak Jasmina Repeše se tako, zasad, pokazuje kao dobar potez, barem kada je rezultat u pitanju. Ipak, ne mogu se oteti dojmu da je ova momčad slagana za puno više i za puno bolje predstave. Split je tek ovaj turnir odigrao kako sam ga očekivao cijelu sezonu i za što sam mislio da je sposoban – da bude ozbiljna momčad koja neće gubiti glavu u tijesnim završnicama i koja će slabije momčadi ispratiti s uvjerljivom razlikom. Da budu opasni ako ih se ne shvati ozbiljno, baš kao što to Zadar može biti. U tom slučaju opstanak u ABA ligi ne bi dolazio u pitanje.
No, to je sad sve iza nas. Ako će ovakve predstave do kraja sezone postati češće, praćenje utakmica Splita bit će puno veći užitak za sve nas. Još jednom, bravo Žuti!
Marko
FOTO: KK Split Facebook
Leave a Reply